Vasko Lipovac

Umro je Mirko Gelemanović, Vaskov dugogodišnji najvrijedniji i najdraži suradnik.

Ostavštinu Vaska Lipovca ne čine samo djela pohranjena u Ateljeu, nego i ovakve male, dragocjene uspomene.

Ovom neobičnom čestitkom Vasko je čestitao Novu 1961. godinu svojoj budućoj supruzi Mileni.

Crtež koji je nastao 1982. godine u Zagrebu, u bolnici.
Po povratku u Split Vasko je napravio veliku izložbu crteža u Salonu Galić i Foto klubu.

Rođen je 14.6. prije 94 godine.
Na arhivskom snimku HRT-a je izložba u Dubrovniku koju je napravio kada je imao 35 godina.

Arhiva: Vasko Lipovac [Iz arhive HRT-a, 1966.] Prisjećamo se Vaska Lipovca, slikara, kipara i grafičara koji bi danas slavio 94. rođendan. 🎥📺 ...

Jučer se navršilo 94 godine od rođenja Vaska Lipovca

Njegove izložbe bile su rijetke, ali legendarne, a na njega je posebno utjecao Split. Evo kako je Vasko Lipovac pretvorio svakodnevicu u remek-djelo Tijekom karijere primio je brojne nagrade za svoj doprinos skulpturi, ilustraciji i javnim spomenicima

https://velikeprice.com/jesi-li-video-ovo/ljubav-u-doba-bolesti/

Ljubav u doba bolesti - Velike Priče Pravu ljubav, sa svim njezinim lijepim i ružnim licima, i nježnu i okrutnu, i uzvišenu i nisku, i slatku i čudovišnu, upoznat ćemo tek kad to vrijeme dođe

https://youtu.be/oaDwPKh9U_s?si=Pa_QfBf76RZgvnsT
„Ostavština za budućnost“ bio je dokumentarni serijal u produkciji Televizije Beograd, u kojemu su gostovali najistaknutiji umjetnici, pisci i kazalištarci bivše države, poput, primjerice, Marka Ristića, Vesne Parun, Miće Popovića, Slobodana Selenića, Safeta Zeca...
Film o Vasku snimljen je i emitiran 1990. godine, dakle, u nekoj vrsti foto finiša, malo prije raspada jedne zemlje, ali i profesionalnih kriterija koji su nekoć dopuštali da se o važnim stvaraocima snimaju ambiciozni dokumentarni serijali kako bi se generacijama koje tek imaju doći jednom mogla ponuditi ostavština za budućnost.

Ostavština za budućnost - Vasko Lipovac (TV Beograd, 1990.)

Prošlo je već neko vrijeme od premijere filma Tereza 37, ali vrijedi se prisjetiti. Hvala sjajnoj Lani Barić.
https://lgbti.ba/lana-baric-moje-ljudsko-pravo-mi-ne-mozes-oduzeti/
Tereza37 je velika posveta socijalističkom Splitu3 i njegovim prepoznatljivim motivima, između ostalog i reprodukciji izgubljene skulpture Vaska Lipovca – čiji je original zahvaljujući filmu poslije i pronađen. Odrasla si u jednoj od ulica u kojima je film sniman, ulici Braće Borozan. Kakva te sjećanja vežu za ovu ulicu, za ovaj kvart? Šta te je nagnalo da čitav film smjestiš upravo tu, u dio Splita kojem je takvu posvetu u novijoj umjetničkoj produkciji, koliko se mogu sjetiti, ispisala samo još Olja Savičević Ivančević?
Meni je Split3 najljepši dio Splita i nekako je po mjeri čovjeka, tako je planiran i tako je građen. Skulpturu Vaska Lipovca sam htjela imati tamo, jer je Vasko tako htio, da tamo bude. Cijeli taj koncept prostornih skulptura je divan, on ga je nazvao Prijedlozi prostoru, jer ne zatvara umjetnost u muzej ili nečiji stan, kuću, nego je otvara ljudima, prostorima, ulicama, otvara je svakodnevnom životu koji bi ta ista umjetnost trebala i oplemeniti i to je po meni toliko veliko i nesebično, toliko bitno, taj spoj čovjeka i umjetnosti na otvorenom. Ta ulica bi drukčije disala da je ta skulptura tamo. Ne znam da li je pronađena zbog filma, ali svakako da je prevelika slučajnost da je izronila nakon pola stoljeća baš sada. Ta ulica Braće Borozan, u kojoj sam odrasla, moja je ulica, ulica mog djetinjstva i uvijek ću biti vezana za nju, za moj život tamo i moja sjećanja.

Lana Barić: Moje ljudsko pravo mi ne možeš oduzeti - LGBTI.ba Na ovogodišnjem, 67. Pulskom filmskom festivalu nagrada za najbolji scenarij prvi je put u povijesti najstarijeg jugoslovenskog i hrvatskog filmskog festivala otišla u ruke glumici. Lana Barić, prvakinja zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta i scenaristkinja filma Tereza37 koji je ovjenčan ...

Silvio Kokan (1966. - 2023.)
Susjed iz Kopilice, prijatelj posebne vrste od najranijeg djetinjstva. Neko vrijeme Vasko je radio u prostoru (čitaj baraci) koji je iznajmio od njegovih. Volio je Vaska, dolazio često, upijao i pamtio svaku sitnicu i svaki događaj, čuvao tu memoriju kao svetinju. Bio je tu kad god je trebalo. Samozatajan i hrabar. Pedalirao je s Vaskovim biciklistima, a onda u nedjelju i sâm postao jedan od njih: dragi čovjek iz nekog paralelnog, boljeg svijeta. Adio, prijatelju.